|

Balon
U prelepom Italijanskom gradu Breša (sever Italije) od 9. do 13. maja održan je značajan skup pozorišnih stvaraoca i poslenika pod nazivom EON MEETING (European Off Meeting).
Radi boljeg razumevanja potrebno je objasniti šta je to EON. To je podmreža globalne pozorišne mreže ITEM koja okuplja široki spektar organizacija, umetnika, stvaraoca iz oblasti pozorišne delatnosti. Zadatak ovih mreža je da se putem komunikacija i skupova razmene prvenstveno informacije, a zatim iskustva, programi i projekti.
Skup u Breši je sadržao nekoliko programa.
Na početku dana su održavane zajedničke sesije svih učesnika na kojima su putem okruglog stola sa uvodničarima razmatrane aktuelne teme iz oblasti savremenog delovanja u pozorištu. Ovog puta teme su bile Značaj pozorišnih mreža u savremenom pozorišnom životu, Odnos institucionalnih i vanistitucionalnih pozorišta, Umetnik i multimedijalna umetnost, Pozorište u ratnim zonama, Žene kao stvaraoci u pozorištu, Iskustva u vaninstitucionalnom organizovanju, Multi profesionalni umetnik (umetnik – rukovodilac – stručnjak za skupljanje novca – menadžer).
Samo puko nabrajanje tema govori o korisnosti koje mogu da se dobiju učestvovanjem na ovakvim skupovima.
Druga značajna aktivnost su bile kreativne radionice: Rad kroz pozorište sa žrtvama etničkih sukoba, Kroz psihički teatar, Kreativna radionica sa pozorišnim maskama, Radionice scenskog pokreta, Korišćenje multimedijalnih sredstava na sceni.
U večernjim časovima su prikazivane predstave. Najčešće su to bile predstave savremene tematike prilikom čijeg prikazivanja su korišćene savremene tehnike i scenski izraz, tj. bile su to multimedijalne predstave i performansi.Predstave su prikazivane, kako na klasičnoj sceni kutija, tako i u jednom, za to posebno izgrađenom, prozirnom balonu montiranom u parku urbanog dela grada, što je zanimljiv primer oživljavanja javnih prostora. Publika je skoro u svim predstavama bila i na sceni i u gledalištu van balona, a kvalitetno ozvučenje omogućavalo je svima da bez problema prate dešavanje.
Opšti zaključak zajedničkih sesija je:
- pozorišne mreže pomažu u pravcu razmene iskustva iz oblasti pozorišne estetike, organizacije i marketinga,
- da mreže pomažu razvoju postojećih vaninstitucionalnih pozorišta, kao i stvaranju novih,
- da se zahvaljući mreži pomera u pozitivnom pravcu stav državnih organa prema nezavisnim pozorišnim organizacijama. Iskustva u tom smislu su različita i u Evropskoj uniji. Dok se ovaj oblik u Holandiji favorizuje, u Nemačkoj ima isti tretman kao državne institucije, a Austija favorizuje zvanične instucije (30% budžeta za kulturu usmerava se u vaninstitucionalne organizacije),
- da produkcije nezavisnih teatara mogu da budu eksportne, tj. država može da ih koristi kao prezentaciju svoje kulture jer je estetika ovih predstava razumljivija za strance od inscenacije klasičnih predstava,
- da u zemljama u tranziciji, i pored indolentnog odnosa vlasti, nezavisne produkcije čudom opstaju, čak se i razvijaju, što potvrđuje izdržljivost i vitalnost ovih oblika staralaštva, tj. prilagođavaju se situaciji i preživljavaju u krizi,
- primetna je promena odnosa prema nezavisnim produkcija koje su rezultat lobiranja pozorišnih mreža.
Posebno interesovanje je pobudila radionica koju je vodila italijanska umetnica Ariela Vidak (prezime nam je nešto poznato), koja se odnosila na korišćenje komjuterske tehnike u scenskom izražavanju umetnika. Umetnikovi delovi tela su povezani - konektovani sa kompjuterom, a posebnim kompjuterskim programom koji se zove inkrom se omogućuje interaktivni odnos umetnika i kompjutera. Kompjuter reaguje na pokret, glas, zvuk, boju, toplotu tela, emocionalno stanje, a ta reakcija se prenosi na video zid koji je iza umetnika, tako da u istom momentu gledalac na sceni vidi umetnika koji izvodi svoj performans, a kompjuter putem konekcije taj performans pretvara na video zidu u posebno umetničko delo izraženo kroz pokret, boju, ton, video animaciju, kompjutersku grafiku i sl. Stanje sa ekrana, povratnom vezom putom kompjutera, inicira umetnikovo umetničko, emotivno, mentalno i fizičko stanje na koje on reaguje stimulišući svoje mogućnosti i sposobnosti za nova izražavanja. Znači, umetnik može u saradnji sa kompjuterom istovremeno da glumi, igra, animira, slika, komponuje, režira, i to u nedogled. Ovaj oblik nove scenske umetnosti u interaktivnom odnosu sa kompjuterom pruža neslućene mogućnosti kreativcima, tj. otvara se novo poglavlje, zaista, nove scenske umetnosti.
Nije zanemarljivo napomenuti da su na ovom skupu definisana i dva nova oblika pozorišnog organizovanja:
- frindž teatar, je oblik pozorišnog organizovanja u okviru margina pozorišnog sistema i modela i
- of teatar, pozorišni oblik koji deluje van zvaničnog okvira pozorišnog organizovanja.
Srpsku delegaciju je sačinjavalo 9 pozorišnih stvaralaca koju je predvodila jedan od lidera u savremenoj pozorišnoj umetnosti, rediteljka Jadranka Anđelić iz poznatog i priznatog beogradskog Dah teatra.
Milovan Zdravković
|
|