|
|
Voki Kostić dobio Joakima Vujića |
| Štampaj |
|

Voki Kosti} sa statuetom
Joakima Vujića,
u društvu sa predstavnicima pozorišta i opštine
Kragujevac, direktora teatra,
Dragana Jakovljevića, svoje supruge Vere
i predsednika žirija, Dragane Bošković)
SAOPŠTENJE ŽIRIJA ZA DODELU NAGRADE STATUETA JOAKIMA VUJIĆA VOJISLAVU
VOKIJU KOSTIĆU, KOMPOZITORU
Žiri za dodelu Statuete Joakima Vujića za 2005. godinu, u sastavu: Dragana
Boskovic, teatrolog, Predrag Ejdus, glumac, Nada Jurisic, glumica, Milos Krstovic,
glumac i Dragan Jakovljevic, reditelj, JEDNOGLASNO je doneo odluku da se Statueta
„Oca srpskog teatra“ dodeli kompozitoru VOJISLAVU VOKIJU KOSTIĆU.
U tradiciji dugoj 21 godinu, Statueta Joakima Vujića se po prvi put dodeljuje
za najznačajniji, nezaobilazni doprinos u oblasti pozorišne muzike. U tom smislu,
VOJISLAV VOKI KOSTIĆ, svestrani umetnik, kompozitor, autentični pozorišni autor,
svojom muzikom je omeđio ćitav jedan vek. Njegova muzička atmosfera je odrazila
ne samo vreme koje oživljava na sceni, čineći ga savremenim, već i prostor na
kojem živimo. Bezbroj zaboravljenih tonova, melodija i narodnih instrumenata je
Vojislav Voki Kostić vratio u pamćenje nacije. Kao nekada Joakim ot Vujič, zlosrećni
naš Aćim, Voki, naš Voki je učinio bliskom izvornu kompoziciju do mere da se smatra
poteklom od naroda. Songovi, melodije, čudni i očaravajući instrumenti, fascinantno
poniranje u tajnu pozorišnog čina, ljubav prema pozorištu, pronicljivost za osavremenjavanje
etnosa, čine korpus kvaliteta zbog kojih se Ziri za dodelu ove nagrade jednoglasno
opredelio da je dodeli VOJISLAVU VOKIJU KOSTIĆU.Sa radošću i zahvalnošću za njegov
duhoviti i dragoceni doprinos.
SAOPŠTENJE VOJISLAVA VOKIJA KOSTIĆA PRI URU^ENJU NAGRADE YA ŽIVOTNO DELO,
STATUETA I DIPLOMA JOAKIMA VUJIĆA ZA ŽIVOTNO DELO
Uvek sam se kritički odnosio prema ljudima koji su se na svečarskim skupovima
obraćali pisanom reči! Smatrao sam to neprikladnim i nedostatkom elokvencije i
koncentracije.
Međutim, evo, danas se i ja obraćam upravo tako vama.Zašto?
Zašao sam u poznije doba, kada preti opasnost, naročito po vas, da u slobodnom
govoru „ne skrenem levo“, pa da pređem granice pristojnosti.
Zato – pisana reč. Sažeta i jasna.
Nažalost, objektivne okolnosti su me sprečile da u ovom, izuzetno svečarskom trenutku
stanem lično pred vas, oči u oči, ja uz zahvalnost, a vi čestitkom.Međutim, pošto
smo moderna i uspešna zemlja, to bez problema ostvarujemo komunikaciju pomoću
medija.
|
|